Ovaj post je jako dugo stajao u nacrtima, čučao je skriven na dashboardu moga bloga, čekao je svoje vrijeme. I dočekao ga je…
Blog sam počela pisati prije sedam mjeseci, a početkom ove godine sam se odlučila pokrenuti te pokušati ostvariti neke davne ciljeve. Kako su se sve te velike promjene počele događati tako sam počela razmišljati o pripadanju. Počela sam razmišljati o tome trebam li ja pripadati nekom društvu, grupaciji, klanu da bi moj blog bio uspješniji ili da bi lakše ostvarila svoje ciljeve?
Moje dijete u 5. razredu osnovne škole uči kako su ljudi društvena bića. To je točno. Svi želimo imati nekoga kraj sebe. Nije lijepo kada je čovjek sam. Uz to svi mi težimo biti prihvaćeni, imati prijatelje, biti u društvu. Pa čak i ja koja sebe smatram individualkom i donekle introvertom volim biti s ljudima. Ali ja volim biti s onima s kojima se osjećam dobro i opušteno. I tako razmišljajući želim li ja biti dio nekog klana shvatila sam da ne želim. Ne želim jer mi se to čini pomalo lažno, jer mi se to čini prodavanjem čežnje nekog nepostojećeg života na društvenim mrežama. Života gdje izvana sve bliješti od evenata, gala večera, jedenja redukcija i fuzija, lažnih osmjeha i podignutih čaša. Dok je unutra praznina neispunjenih čežnji i nadanja. Jer ta fotografija na društvenoj mreži nam pokazuje samo ono izvanjsko što se dogodilo u jednom djeliću stotinke sekunde. Međutim to je samo jedan od razloga zašto ne. Drugi razlog je zbog toga što nikad nisam bila dobra u glumljenju i prikrivanju vlastitih osjećaja i vrlo lako mi se sve može iščitati s lica. Također nisam baš dobra ni u tome da na duge staze slijedim neka pisana i nepisana pravila. Loša sam u pristajanju na kompromise, pogotovo kada se radi o stvarima koje se kose s mojim svjetonazorima ili su previše radikalni za mene. Uz to cijenim svoju slobodu, mogućnost izbora i upravljanja vlastitim vremenom. Ne robujem trendovima. Sve u svemu sam zafrkana i komplicirana.
Možda griješim, ali meni se čini da klanovi procjenjuju svoje pripadnike prema onome što osoba ima, na ne prema onome što je. Da, svi mi težimo za društvom i ne želimo živjeti sami, ali ako je cijena toga gubitak vlastite duše u zamjenu za lažni sjaj, pitam se je li to vrijedno?
Moje ne pripadanje nekom klanu nije oportuno. Klan gura svoje bez obzira na kvalitetu, ali to ima svoju cijenu. Možda sam idealist koji vjeruje da svojim radom, upornošću, trudom i (upotrijebit ću tu riječ – međutim smatram da je ofucana kao stari perzijski tepih moje pokojne pra tete) autentičnošću mogu postići puno više na duge staze, a na kratke imam miran san, što mi je definitivno na listi prioriteta. Nemam medu*, nemam nekoga tko bi me gurao, ali imam drage ljude s kojima neopterećeno mogu popiti pivo i mirno se ispričati o trenutnoj dnevno-političkoj, blogerskoj, društvenoj, poslovnoj i inoj situaciji, te sam uvijek otvorena za upoznavanje takvih ljudi. I to mi je sasvim dovoljno.
stvarati! 
E, Dunja moja 🙂 da samo znaš – u jednoj od mojih bilježnica nedovršen stoji upravo jedan ovakav tekst. I baš puno razmišljam o toj temi u zadnje vrijeme. Odlično si sve rekla, svaka ti čast! Razumijem te u potpunosti, svi opisani osjećaju su mi poznati… nikad se u klanovima nisam snalazila, nikad nisam znala kako biti “kul”, nikad nisam imala živaca za druženje s “pravim” ljudima i pohađanje “pravih” događaja, svaki pokušaj da budem nešto što nisam, na netu ili uživo, brzo mi je prisjeo tako da sam danas sretna u svom prirodnom “luzerskom” obličju 😀 također okružena divnim ljudima, s kojima ja mogu biti ja. s kojima je sve onako lijepo, normalno, bez forsiranja i prenemaganja. Ne bi tu “običnost” mijenjala ni za kakvo fensi-trendi pripadanje.
LikeLiked by 4 people
To je to Ivana. Mi spadamo u tu “luzersku” ekipu koja ne robuje tome da bude netko. Sretna sam kad znam da ima još takvih ljudi.
LikeLiked by 2 people
I nema ništa bolje od toga 😀 Mirne duše i bez kojekakvog tereta za vratom.
LikeLiked by 1 person
Dunja, super tekst! Ima nas još izvan klanova! Možda da napravimo svoj klan?! 🙂
LikeLiked by 2 people
Kako to da klan ovdje ima samo negativan prizvuk? 🙂 Zašto ne smatrati i sve te divne ljude s kojima se opušteno družimo svojim vlastitim klanom?
Imam dojam da se kroz tekst jasno provlači slika nekog specifičnog (možda i konkretnog) klana, i da se zapravo njemu obraćaš, a meni recimo pojam klana sam po sebi uopće nema takvu konotaciju. Isto sam introvert, a uvijek sam težila imanju baš svog klana, samo što ja to vidim kao ljude koji su povezani i podržavajući u tome, oni na koje znaš da se možeš osloniti, oni s kojima imaš cijeli svoj mali svijet i povijest… Trendovi i “it” mjesta me ionako ne zanimaju, tako da mi to uopće ne spada u tu kategoriju. 🙂
LikeLiked by 1 person
Eva, da ima negativan prizvuk. Oni nisu moj klan jer bar ja od njih ništa ne očekujem, prihvaćam ih i družim se s njima zato jer mi je s njima lijepo, a ne zbog nekog interesa. Također ne slažemo se oko svega. Smatram da kod klanova je interes na prvom mjestu (možda sam u krivu) i kao što sam napisala da se gleda ono što netko ima (bogatstvo, veze, moć), a ne što netko je i kakav je kao osoba. Također postoji i određena doza dijeljenja istih stavova i svjetonazora..
I da imaš pravo kada sam napisala prvi nacrt to je bila moja spontana reakcija na jedan određeni događaj, ali kada sam ga jučer objavila taj događaj je davno prošao i razlog i poticaj objavljivanja su blii sasvim drugačiji.
Bila sam dio nekih klanova i nije mi se to svidjelo, nije mi se svidjela njihova isključivost, mjerkanje moje ili tuđe pravovjernosti, nije to za mene. To što ja nazivam klan možemo nazvati klika, politička stranka, kako god. U tome važnu ulogu igra i “medo”, onaj koji te gura bez obzira na to jesi li ti sposoban ili ne.
I zato ljudi s kojima se ja družim nisu moj klan, oni su mi prijatelji, poznanici, podrška.
LikeLike
Vidiš, ovo mi je ispalo super edukativno! 🙂 Krenula sam pisati kako vjerojatno jednostavno koristimo tu riječ na drugačiji način (a slažemo se oko nemanja potrebe za ovakvim druženjima kakva opisuješ), pa sam iz znatiželje išla googlati definiciju klana i došla do ovog: “skupina ljudi koji su čvrsto među sobom povezani interesima, a za njihovo ostvarivanje ne biraju sredstva” (iz Hrvatskog leksikona), tako da sam zapravo ja u krivu, priznajem. 😀
Meni je riječ klan bila u istom rangu kao i “zajednica” ili “ekipa”, samo što mi je čak označavala još neku čvršću povezanost, ali ovaj dio s interesima mi nije ulazio u opis. Sad znam bolje pa ću prilagoditi svoju percepciju i korištenje riječi. 😉
LikeLiked by 2 people
Shvatila sam da je problem terminologija :).
LikeLiked by 1 person