O ODABIRIMA

crossroad-967964__340
Izvor: Pixabay

Prošli vikend sam bila u Splitu na proslavi 50 godina braka mojih roditelja. 50 godina, pola stoljeća zajedničkog života, pola stoljeća uzajamnog povjerenja, poštivanja, uspona i padova. Kakve veze godišnjica braka mojih roditelja ima s naslovom ovog teksta, pa sve, jer njihov je odabir bio da budu zajedno 50 godina, da 50 godina vuku zajednički jaram, da prešute kada treba prešutjeti, da kažu kada treba kazati da se vole i poštuju, da dočekaju starost zajedno. Sigurna sam da nije bilo lako, zafrkani su to karakteri.

old-couple-2313286__340
Izvor: Pixabay

Mi svaki dan od ranog jutra radimo odabire, od kada nam zazvoni budilica do kada ne kažemo laku noć svojim ukućanima (pa bio to naš kućni ljubimac ili orhideja ili životni partner ili dijete koje sami odgajamo ili orhideja). Biramo hoćemo li se ustati iz kreveta i napokon početi vježbati ili nastaviti još malo spavati. Biramo što ćemo obući i kakav ćemo doručak pojesti. Biramo i one malo veće životne odluke, ali one su ponekad uvjetovane, uvjetovane su jekama glasova naše okoline i najbližih koji se neće uvijek složiti s našim izborima te nam pokušavaju svjesno ili nesvjesno nametnuti one za koje misle da su za nas bolji. Upravo u takvim trenucima je najteže donijet onu odluku koja je dobra za nas. Je li donošenje odluke o našem životu koja nije baš prihvatljiva sebičnost ili nije?  Za mene je ona sebičnost samo ako ćemo odabravši je namjerno, duboko i istinski povrijediti naše najmilije, ali ako će ta odluka imati pozitivan utjecaj na naš život, a posredno i na one nama najbliže (bez obzira koliko se to njima činilo da neće) onda nema sebičnosti.

Ja sam bila majstorica udovoljavanja drugima. Uvijek sam mislila što će reći ova ili onaj, hoću li povrijediti nekoga, joj samo da se ovaj/ova ne naljuti i sl. Zbog takvog stava, koji je djelom i karakterna osobina, sam predugo ostajala na mjestima (čitaj: poslovima i nekim toksčnim prijateljskim vezama) koja su itekako škodila meni. Ja sam se nerijetko željela prikloniti tuđim projektima, misleći da pomažem, ali i da se svidim drugima te zbog vlastitog uvjerenja da ja nisam sposobna da pokrenem nešto svoje od nule. Također udovoljavala sam iz straha da ne dođe do rasprave (svađe), a i zbog straha od nekih posljedica koje sam vrlo zgodno konstruirala u svojoj glavi. I tako sam ostajala dugo tamo gdje nisam bila zadovoljna. Međutim prije par mjeseci sam odabrala otići iz jedne takve loše situacije, jer sam osjetila da to naprosto nije više za mene. Dogodilo se ono čega sam se bojala, rasprava. Međutim ja sam napokon bila dovoljno jaka da se postavim i da objasnim da ne, ne odlazim bih nekome naštetila, već da bih sebi udovoljila. I znate što, život je krenuo dalje. I ne samo da je krenuo dalje već sam ja postala snažnija i samosvjesnija, hrabrija i odlučnija.

cocoons-329088__340
Izvor: Pixabay

I tako prije nekoliko dana sam počela raditi u svojoj firmi i znam da ću uspjeti. Isto tako znam da sam krenula na jedan put za koji je potrebno zaštitno odijelo i mačeta u ruci jer je poprilično neprohodan. Ali ja sam ga odlučila raskrčiti i doći do staze na kojoj ću napokon odbaciti to zaštitno odijelo i mačetu. I bez obzira kakav je trenutno taj put ja se napokon osjećam slobodno i sretno. Jer ovo je bio isključivo moj odabir. Nipošto nije bilo lako doći do ove odluke. Osjećala sam da nisu svi sretni s mojom odlukom, ali ja sam bila sretna i mirna s njom i to mi je tada kao i sada najbitnije. Bilo je tu  mnogo promišljanja, vaganja, panike, straha, molitvi i suza. Nije lako odlučiti se iz relativne sigurnosti otići u relativnu nesigurnost. Ali kako je odluka sazrijevala rasla je i moja odlučnost, a kako je rasla moja odlučnost počela sam činiti stvari za koje prije svega godinu dana bih rekla da nikada neću učiniti. Jer kukuljica prividne sigurnosti u koju se tako lako začahuriti je tako topla i meka. Međutim, ako ju ne probijemo ona se sasuši, a tek kad kad bude razbijena iz unutra iz nje izađe prekrasan leptir koji raširi krila i poleti.

butterfly-1228639__340
Izvor: Pixabay

Uživam u sadašnjim trenucima, uživala sam radeći moj prvi ugovor, uživam i u promišljanju onoga što želim raditi u budućnosti, uživam u ovom putovanju i prihvaćam sve njegove lijepe i one manje lijepe trenutke. Kad su lijepi radujem se, kada nisu baš blistavi učim. Ono što sam do sada naučila je da kada donesemo pravu odluku u životu tada osjećamo mir, a vjerujem da onda sve kad-tad sjedne na svoje mjesto jer kako bi moja virtualna instruktorica yoge Adriene Mishler rekla: The Universe Is For Me, And So Is Everything Else.

milky-way-1096815__340
Izvor: Pixabay