Doviđenja 2016.

goodby-hello

Zadnji sati 2016. godine su preda mnom provodim ih u refleksiji i zahvalnosti za sve ono što se dogodilo u protekloj godina, ali pomalo zavirujući i u 2017.

Bez obzira na sve 2016. godinu smatram prvenstveno godinom osobnog rasta i razvija. Da je sve bilo dobro ne bi bilo dobro jer ostala bih ista i sigurno ne bih smogla hrabrosti te se upustila u avanturu zvanu blog, fotografija, rad na sebi. Mnogi ljudi su ušli u moj život u 2016., a neki i izašli iz njega. Zahvalna sam na svima njima jer kakov god bio naš odnos ja sam učila iz njega. I jedni i drugi su me učinili malo hrabrijom i odlučnijom osobom koja slaže svoje prioritete na način da stvari sebi prilagođavam. Zahvalna sam što imam divnu obitelj, moje dvije prekrasne cure koje čine moj život smislenijim i od kojih svakoga dana nešto novo naučim. Zahvala sam i na mom suprugu zato jer već 20 godina provodimo zajedno i još smo si dobri.

Očekujem li nešto od 2017.? Koji su moji planovi za 2017.? Osim onih uobičajenih stvari (zdravlje, povezanost, što više lijepih trenutaka) očekujem malo, zapravo moje očekivanje je više na nivou želje. Želim nastaviti u 2017.  godini na isti način kako završavam 2016. godinu u jednom kreativnom i pozitivnom duhu. Želim nastaviti pisati blog, fotografirati, pisati i objavljivati prikaze i vidjeti gdje će me to sve dovesti. Želim više vremena provoditi sa mojim curama dok me još trebaju i žele se družiti sa mnom.  Ipak imam ja i dvije odluke. Prva je vezana uz moju čitalačku strast jer knjigoljupci sebi postavljaju izazove, zar ne? Sve do prošle godine zaobilazila sam self help knjige, knjige koje su imale duhovne i psihološke teme u velikom luku, misleći: „ ma nije to za mene, to je za one koji su skroz pogubljeni“ i „sve je to prodavanje magle“. Krajem ove godine se to uvelike promijenilo jer nakon što sam pročitala njih nekoliko shvatila sam da me motiviraju i potiču i da su jako daleko od prodavanja magle. (Ne kažem da nema toga, ali biram mudro i promišljeno). I tako sam na Interliberu potrošila pravo malo bogatstvo na knjige navedene tematike, a  ujedno i donijela odluku da ću tijekom 2017. godine svaki mjesec pročitati jednu od njih. Na fotografiji možete vidjeti o kojim se knjigama radi, ali imam ih ja još po razno raznim spravama za čitanje.  Moja druga novogodišnja odluka je da ne donosim nikakve druge novogodišnje odluke, jer se većine njih već drugog tjedna siječnja više ni ne sjećam.

 knjige2017

Dragi moji ljudovi želim vam sve najbolje u 2017. godini. Želim vam da rastete, da se razvijate, da ne trošite energiju na stvari koje sutra više neće biti važne. Želim vam manje stresa i više hrabrosti.

Advertisements

Sloboda – moj odgovor Elizabeth Gilbert

freedom

Danas sam nabasala na FB objavu Elizabeth Gilbert koja na početku citira svoju prijateljicu koja je rekla: „Umorna sam od toga da budem dobra. Sada želim biti slobodna.“ Tako sam se našla u toj izreci da sam skoro poljubila ekran računala. Dalje u tekstu Gilbert moli čitatelje i čitateljice da naprave zamjenu „dobra“ sa „slobodnim“ te da pokušaju zamisliti kakav bi njihov život tada bio.  Nije mi uopće trebalo mnogo vremena da zamislim sve ono što bi bilo kada bi napravila ovu zamjenu. Ja se te zamjene ne bojim, naprotiv ona me oduševljava. Ali što za mene znače pojmovi „dobra“ i „slobode“.

Za mene biti dobar u ovom smislu nema nikakve veze s moralnošću, etikom i dobrim vladanjem. Ovdje za mene dobro znači pristajanje na društveno zadane norme, to znači ići niz dlaku drugima, raditi za druge, a sebe u većoj mjeri zapostaviti. Biti dobar za mene znači biti do određene mjere nesretan, jer sam nesvjesno prihvatila sve one obrasce koje su mi tijekom života dragi ljudi usađivali (ne krivim ih jer ni oni nisu znali bolje, a htjeli su najbolje). Obrasce poput: „pa bitno je da završiš neku srednju školu, a nakon toga neki faks“, „pa nemoj se baviti s tim od čega ćeš živjeti“, „pa nemoj upisati taj studij to je nešto skroz bez veze“. Naravno kao svaka osoba koja želi biti dobra, prihvaćena i ne žali ulaziti u nepotrebne sukobe poslušala sam ih. I sada kao i prijateljica Elizabeth Gilbert sam umorna od toga da budem dobra i zaista žudim za tim da budem slobodna. Što me dovodi do mog shvaćanja slobode.

Biti slobodan za mene znači imati krila i moći biti ono što istinski želim. Kada je čovjek slobodan sve napokon sjeda na svoje mjesto, oslobađa se sve ono što sam zaključala dok sam bila dobra, a prvenstveno mislim tu na moju kreativnost. Sloboda mi donosi odgovornost prvenstveno prema sebi i prema ciljevima koje si postavljam. Sloboda za mene nikako ne znači postati loša i sebična osoba, već naprotiv, sloboda bi mi omogućila da postanem još bolja, otvorenija i hrabrija osoba. Osoba koja je uistinu u miru sa sobom. A kada je čovjek u miru sa sobom onda su i svi oko njega mirniji, sretniji, slobodniji. I to bi bila najveća, ali i najvažnija promjena u mojem životu. Moj život bi se promijenio i u nekim drugim segmentima. Recimo sigurno ne bi više bio podređen očekivanju petka popodne, dnevni raspored bi bio drugačiji kao i posao. Ono što bi ostalo isto su moj najbliži koji me okružuju, ljudi koje volim i s kojima provodim lijepe trenutke. Nisu to neke velike promjene, ali sloboda bi donijela olakšanje.

I to je moj odgovor Elizabeth Gilbert, a sada da ne ostanemo samo na željama …

Doseći ovu vrstu slobode ne ide preko noći, ali ja poduzimam korake da se to ipak ostvari i da ne ostane tek na pukom nedosanjanom snu.

Naučene lekcije – moj hod kroz 2016. godinu

enjoy1

Preko nekoliko puta tijekom ove godine sam na društvenim mrežama izrekla kako mi je 2016. godina bila ružna i teška. Nerijetko sam imala osjećaj da sam zapela u jednu ogromnu blatnu ljepljivu i masnu kaljužu iz koje sam pokušavala iskoračiti, a da mi to tako teško ide, te da je i najmanji korak borba.  Zapravo prije neki dan nakon jednog relativno uspješnog raščišćavanja stvari u životu napravila sam retrospektivu 2016. godine. Tada sam shvatila da je sve još počelo 2015. kada me osoba za koju sam mislila da je na dobrom putu da mi postane prijateljica počela vršiti indirektnu agresiju nad mnom, uz određenu dozu pakosti. Znate ono kada se osobi obraćate, a imate dojam da pričate sa jednom povećom santom leda, a vi nemate pojma što se dogodilo i zašto se vaš odnos promijenio preko noći. Da, taj postupak me pogodio, a ja nisam bila dovoljno hrabra da pitam što se zbiva ili sam možda intuitivno shvaćala da to naprosto nema smisla i da je to izgubljena bitka. Kako god da bilo, otišla sam (ponekad mi se čini da to najbolje radim), ali da nisam nikada ne bih došla na mjesto gdje sam sada. Ono što je uslijedilo je bio totalni raspad moje slike o sebi kao sposobne osobe. Zaredao mi se niz grešaka, niz neuspjeha, niz gluposti na mjestu gdje je u pitanju moja egzistencija. Ali nekako paralelno sa neuspjesima i greškama počela sam otkrivati i preispitivati sebe. Na onim poljima koja su mi važna počele su se malo pomalo događati lijepe stvari. Na kraju krajeva i sama činjenica da  sam otvorila ovaj blog i da ga pišem je dio te lijepe priče.

I tako se dogodilo i ono gore spomenuto raščišćavanje, gdje mi se jedna osoba ispričala zbog nekih stvari koje je napravila. Bilo je jako lijepo čuti „oprosti“ od nekog od koga sam se to najmanje nadala. Bila sam sretna zbog toga i sve do danas imala sam ideju prosipati neke naučene lekcije po cyberspace-u ( koje su dobre, međutim ima i boljih). E danas se opet javio u meni onaj stari nemir koji mi onako potiho šapće da ostavim stvari koje nisu važne, da se usmjerim na ono što volim i želim, da ne prihvaćam lažnu sigurnost i privremena rješenja. Nakon što sam se isplakala na školskoj božićnoj priredbi moje kćeri (jer izbor pjesama je bio fantastičan. Osim toga mislim da učiteljica iz glazbenog obožava Johna Lennona) shvatila sam da sam koje su to najvažnije  lekcije koje sam naučila hodajući kroz ljepljivo blato tijekom ove 2016. godine:

  1. Nikada nemoj odustati od svojih snova
  2. Teži tome da radiš ono u čemu uživaš
  3. Ne bježi od sebe

i zadnje

  1. Opusti se i uživaj u malim stvarima