Priče o uspjehu i što s njima?

Prije nešto manje od godinu dana odlučila sam da moram nešto napraviti s mojim životom. Naprosto došlo je vrijeme za promjenu. Dugo, previše dugo sam se borila sa svojim strahovima, željama i ne znam s čim sve ne. Shvatila sam da je promjena neminovna. Promjena je, dug, mukotrpan i nimalo jednostavan proces. Moram priznati da su mi na tom putovanju, koje ni izdaleka nije gotovo, uvelike pomogle inspirativne priče, kao i pokoji dobar citat ohrabrenja. Stisnula sam mnogo puta gumbić follow kako bi slijedila neke poznate uspješne ljude koji su mi se obraćali sa zaslona ekrana. Čitala sam priče žena koje su ostavile posao u korporaciji i otvorile vlastiti sada uspješan biznis. Kao osoba koja je razmišljala, djelovala, a na kraju i sama pokrenula vlastiti posao te priče su mi davale hrabrosti da krenem u ostvarenje svog cilja. One su mi pokazale da ima još ljudi koje razmišljaju slično kao i ja. Ljudi koji žele više od života u koji smo nerijetko tako često ukalupljeni i ne želimo se pomaknuti iz njega pa makar cijelo vrijeme kukali kako nam je loše.  Međutim nakon nekog vremena sam ih prestala čitati jer su me počele pomalo opterećivati. Te priče su imale nekakav pozitivan kraj, dok se kod moje još ništa baš previše ne nazire. Također nisam željela da mi te priče postani putokaz u mojoj avanturi zvanoj privatno poduzetništvo i život.

Photo credit: Pixabay

Meni su inspirativne priče pomogle u dva navrata. Prvi puta da se pokrenem i otvorim vlastiti posao koji tek treba stati čvrsto na noge. Drugi puta da promijenim način pristupa radu i otvorenosti prema drugima. Tako da ako nas nečija priča potakne da pokrenemo nešto nabolje u našem životu super. Međutim velika je opasnost ako se ulovimo za te priče i slijepo ih slijedimo. Zašto? Zato jer inspirativne priče nisu putokazi ili alati za postizanje uspjeha.  Svi znamo priču o usponima i padovima J.K.Rowling i sada ako idemo slijediti njezin put, garantitram vam da nećete uspjeti. Zašto ? Zato jer možda jednostavno niste talentirani  za pisanje kao ona ili zato jer niste dovoljno uporni i strpljivi te ćete nakon 5. odbijenice razmišljati o tome da odustanete i na kraju stvarno odustati.  Uzmite bilo koju drugu poznatu osobu čiji nam se životi i priče o uspjehu nude putem društvenih mreža na dnevnoj bazi. Ne možemo biti Oprah, jer Oprah je samo jedna i ako ideš kopirati Oprah postaješ samo blijeda kopija jakog originala. Priče o tuđim nedaćama koje su te ljude nagnale da nešto promijene trebaju biti inspiracija do one mjere do kada nas pokreću na pozitivne pomake u našim životima. Čim one postaju opterećenje ili čim počnemo uzdisati, “ali ja sam sve isto radio/la kao __________ (upiši ime osobe čiji koja te inspirira), a nisam postigao/la isti uspjeh kao no/ona”, moramo se okrenuti na drugu stranu i naći svoj put.

Također, za vrijeme dok sam čitala inspirativne priče shvatila sam da me ne može baš svačija priča inspirirati. Priče ljudi poput Elona Muska ili Marka Zuckerberga me nimalo ne diraju. Zašto? Vrlo jednostavno, naši svjetovi su miljama daleko. Oni su dijametralna suprotnost sa mnom – majkom dvoje djece koja je u 40-tima i koja se ne bavi tehnologijom i nema grandiozne projekte poput Muska. S druge strane, zato sam nalazila inspiraciju u ženama s kojima imam neku dodirnu točku. Tako sam nalazila inspiraciju u pričama majki koje su pokrenule vlastiti biznis ili su s kao i ja u svojim 40-ima odlučile na neku radikalniju promjenu i na iskorak iz uobičajenog obrasca. Ali bilo je tu i priča mladih žena u 20-tima i ranim 30-tima koje su me osvojile svojom svježinom gledanja na svijet. One možda nisu vladarice svijeta, ali imaju svoje firme i/ili rade ono što uistinu vole, a najvažnije je da ostvaruju svoje snove. Te mlade žene imaju ono nešto šareno i prekrasno što je potrebno ovom sivom svijetu. Moje vršnjakinje su mi pokazale da kada postoji volja postoji i način te da zaista nikad nije kasno za nove početke.

Photo credit: Pixabay

To što sam prestala čitati priče uspješnih ljudi ne znači da im se neću vraćati kada za to osjetim potrebu. Naravno da hoću. Mi ljudi volimo priče i inspiracija nam je potrebna. Čitat ću ih kako bi i dalje iz njih crpila inspiraciju u radu, u djelovanju, u odnošenju prema drugim ljudima. Ili kako bi mi možda pomogle da gledam na neke svoje trenutne probleme na drugačiji način. Međutim nikad neću, kao što to nisam ni do sada, pokušavati reproducirati njihove uspjehe ili neuspjehe. Jer njihovi uspjesi i neuspjesi su samo njihovi.

Na kraju krajeva mislim da je sada došlo vrijeme da napišem vlastitu priču. Tko zna možda će ona jednoga dana nekoga inspirirati.

Photo credit: Foter.com
Advertisements

Zašto želim sudjelovati na Spark.me 2017?

#SparkMe

Spark me

Brojni su razlozi zbog kojih  želim sudjelovati na Spark.me konferenciji:

  • želim upoznati ljude koji imaju dobre ideje i povezati se s njima
  • želim učiti o novim tehnologijama i njihovoj primjeni u stvaranju novih mogućnosti posebice u sferi društvenih promjena
  • želim unaprijediti svoj blog i povezati ga sa svojim biznisom
  • ne želim propustiti ovogodišnju konferenciju jer ne znam što mi život nosi i gdje ću biti 2018. godine.
  • želim zasjati

Je li ambiciozno i nadobudno to što se prijavljujem za Spark.me ambasadora nakon svega 6 mjeseci vođenja bloga? Bloga koji ima tek 31 pratitelja na stranici i 160 na FB. Možda za neke, ali za mene nije. Jer ako ne sada, kada? Ova konferencija je idealna prilika da upoznam nove ljude, da se povežem, da poboljšam svoj rad, a kroz to da unaprijedim kvalitetu vlastitog života i poslovanja kao i života i poslovanja onih s kojima sam u svakodnevnom poslovnom i privatnom kontaktu.

Tko sam i kako mogu unaprijediti rad Spark.me konferencije? Ja sam konzultantica za projekte i strateška planiranja nevladinih organizacija, ja sam blogerica, kreativka koja otkriva dubinu svoje kreativnost, predsjednica sam nevladine organizacije koja radi na problematici posvojenja i pomaže posvojiteljskim obiteljima u prevladavanju raznih izazova. U svom svakodnevnom radu i životu spajam društveno odgovorno djelovanje, iskustvo upravljanja projektima i nevladinim organizacijama, nove medije, suradnju neprofitnog i koorporativnog sektora. Smatram da svim svojim znanjima i iskustvima mogu doprinijeti misiji Spark.me konferencije.

Moj blog je počeo kao moj intimni kreativni kutak u javnom prostoru. Međutim svakim objavljenim postom sam se otvarala nekim novim idejama. Tako je blog koje nadišao intimni kutak u blogosferi te su mi umrežavanje s drugim blogerima i rast mog bloga postali važni. Stoga i sudjelovanje na konferenciji mi je bitno, pogotovo sada kada sam na početku. Bilo bi zaista divno upoznati ljude s dobrim idejama, blogere i bivše Spark.me ambasadore. Naravno voljela bih i da oni mene upoznaju, te da na kraju dana dođemo do nekih zajedničkih ideja, projekata, nekih lijepih i društveno korisnih stvari. Uz sve to osjećam da je sada pravo vrijeme za moj rast i uzlet.

Tko piše vaše projekte?

project-management-2061635__340
Izvor: Pixabay

Već više od trinaest godina se bavim projektnim ciklusom (PCM) i prošla sam sve njegove faze. Tako sam osmišljavala i oblikovala projekte (za sebe i za druge), pisala ih (za sebe iza druge), provodila ih (za sebe i za druge; sa tehničkog /administrativnog aspekta i provodeći projektne aktivnosti), ocjenjivala sam ih i još uvijek ih ocjenjujem te sam pratila provedbu projekata (koje su neki drugi napisali i provodili). Baveći se tako projektima vidjela sam da u projektnom mikrokozmosu postoje (baš kao i svugdje drugdje) oni dobri i oni loši, oni uspješni i oni neuspješni, oni koji krenu pa stanu pa se opet pokrenu, a ima i onih koji stanu i nikada se više ne pokrenu.

Shvatila sam da je veoma važno tko ima vlasništvo nad projektom. Je li projekt vaša ideja? Ili je ideja nekog drugoga? Jeste li ga vi osmislili, a onda potražili pomoć nekoga tko vam ga može prevesti na projektni jezik ili ne? Zašto je vlasništvo nad projektom bitno? Zašto je bitno, ako želite provoditi projekt, da budete uključeni su sve njegove faze, pogotovo ako svojim potpisom odgovarate za projekt? Zato jer ste vi glavni i odgovorni. Ako vas je netko nagovorio da za vas napiše projekt na koji ste vi onako nevoljko pristali bolje da se niste upuštali u to. Meni se jednom dogodilo da je kolegica osigurala sredstva za jedna projekt koji je njoj bio važan, ali iz nekog razloga je provedbu prepustila meni. Ja mlada i nadobudna sam pomalo bahato to prihvatila i na kraju doživjela popriličan neuspjeh iz sljedećih razloga:

a) nisam bila dorasla zadatk

b) nisam znala tražiti pomoć kada je trebalo

c) to naprosto nije bio moj projekt.

Također znam ljude koji su dopustili drugima da za njihovu organizaciju ili instituciju osmisle i napišu projekt. Kada bi projekt prošao i bio ugovoren ti bi ljudi, koji ga nisu niti osmislili niti napisali, odjednom postali odgovorni za njegovu provedbu te bi se pogubili. Tada bi poslati ujedno i svjesni da je odgovornost provedbe na njima i da ako projekt propadne oni će morati vraćati milijunske iznose. Sama ta svjesnost bi ih natjerala da potraže pomoć osoba koje su stručna za provedbu i da se ozbiljno prihvate provedbe projekta.

Najbolje su uvijek prolazili projekti kod kojih bi njegov idejni tvorac bio i njihov provoditelj, koji je ujedno bio i odgovoran za projekt. Kod tih projekata osoba koja ga je vodila bi davala sve od sebe da projekt uspije. Gotovo uvijek bi svoj entuzijazam prenijela i na projektni tim. Ti projekti su nastavili davati rezultate još dugo nakon isteka provedbe jer su u njih utkan, kako je to Churchill rekao „krv, znoj i suze.“

polaroid cake chart cloud symbol icon
Izvor: Raumrot

Kao netko tko se profesionalno bavi projektnima te pomažem ljudima u osmišljavanju, pisanju  i provođenju projekata mogu reći da imam svo potrebno tehničko znanje o projektima (a i o nekim temama). Znam kako ideje prevesti u projektni jezik. Mogu vam razjasniti razliku između fancy riječi kao što su: outputs, goals, results, outcomes. Međutim ono što je mi je potrebno je da mi kažete koji problem želite riješiti, koji cilj postići, jer to ja ne mogu znati za vas. To ne može niti jedan konzultant za vas; kao što nitko ne može živjeti vaš život umjesto vas. Meni ne sjeda dobro kada mi netko kaže: „Ajde mi nabavi neku lovu, ti znaš te EU fondove“. A kada ih pitam za što im je potrebno onda nema odgovora.  Ne ide to tako – ti mi moraš dati ideju, a ja ću tu ideju zajedno s tobom razraditi, doraditi, opisati, uobličiti i staviti u prijavni obrazac. Međutim, ako ne znaš što hoćeš, ja ću još manje znati. Jer ako ti ne znaš što hoćeš, a ja napišem ono što ja mislim da ti hoćeš onda kada dođe provedba to nikako neće biti dobro. Zbog svega ovoga važno je da imate vlasništvo nad projektom, važno je da znate što želite, da znate koji cilj njime želite postići.

Na projekte se može gledam kao i na naše živote. Ako dopustimo drugima da ih pišu krajnji rezultat je uvijek nezadovoljstvo. Dug je put od ideje do realizacije, od ideje do prvog uspjeha. Napisati i provesti projekt jednako kao i voditi vlastiti život i ići za svojim ciljevima nije jednostavno. To je duga vijugava cesta na kojoj se svašta nađe i koja je puna uspona i padova, blatnjavih dijelova i prekrasnog praznog autoputa.

neourban hipster office desktop
Izvor: Raumrot

Nemojte se bojati jer ako imate dobru ideju pa čak i ako ju ne znate kako uobličiti, možete tražiti pomoć, ali loše je ako nemate ideju i tražite od drugih da nešto rade za vas. Projekti su divna stvar i ako se date u njih uspjeh neće izostati. A nije li tako i sa svim drugim stvarima u životu?