Iskrivljene vrijednosti

Follow my blog with Bloglovin

Prije neki dan sam sjedila u kafiću, pijuckala kavu, uživala u samoći. Usput sam slušala razgovor nekoliko roditelja koji su razmjenjivali iskustva njihova djece u višim razredima osnovne školi. Kako sam i sama majka dvije školarke, od toga jedna ide u 5. osnovne, recimo da sam aktivno slušala razgovor. Zašto je važno u ovoj priči da su djeca viši razredi osnovne. Važno je zato jer tada za roditelje u Hrvatskoj polako počinje stres, muka i četiri godine agonije koje prethode upisu u srednju školu. Naime poznato je da u Zagrebu (a vjerujem i ostalim dijelovima RH) djeca koja su prošla s prosjekom 4,8 ne mogu upisati u gimnaziju. Enough said.

Vraćam se razgovoru. Pričaju roditelji kako uče s djecom. Jedan od njih je rekao kako mu je dan od kada dođu s posla do kada ne odu spavati podređen učenju. Drugi je naveo kako mu dijete ima podosta van školskih aktivnosti pa da ne može, već da su vikendi u potpunosti rezervirani za učenje. To razumijem; gradivo je komplicirano, nije prilagođeno djeci 21. stoljeća. I ja učim sa svojima, ali opet nemam ludu želju drugi i treći put prolaziti osnovnu i srednju školu pa je naše učenje svedeno na pomaganje oko pisanja zadaća iz matematike, ponavljanje pred testove i razumijevanja lektire. Razgovor roditelja u kafiću se nastavlja i netko od njih spomene kako mu je jako važno da mu dijete ide u dobro školu navodeći kao razlog društvo te dodaje kako on nema generalno ništa protiv da mu dijete ide u agronomsku ali znate Dubrava* i ta djeca od tamo. OK. I sad stvari postaju još čudnije jer razgovor kreće u smjeru ogovaranja nastavnika koji su jako zahtjevni, koji od djece traže da znaju, koji oduzimaju bodove za svaku grešku, umjesto da njihovim prinčevima i princezama progledaju kroz prste i daju im 5 samo zato jer su došli taj dan u školu. Jer ako njihova djeca neće upisati dobru školu (u razgovoru nije definirano što znači dobra škola, ali nekako pretpostavljam da je to gimnazija ili neka privatna škola) već će morati ići u školu s tom nekom djecom iz Jelkovca, Kozari Bokova ili ne daj bože Dubrave.

Ostala sam poprilično šokirana nakon ovog razgovora i danima sam ga vrtila po glavi. Da me nije šokirao vjerojatno ne bi završio kao blog post. Što je meni tu problematično:

1. nitko od tih roditelja nije rekao da želi da mu dijete ima dobre ocjene jer se trudi i uči i zato jer želi da upiše srednju školu koja će mu dati dobro obrazovanja. O znanju, obrazovanju, edukaciji i sl. nije bilo ni slova. Ono što sam ja čula, a nije prvi put, je da roditelji žele da su im djeca odlikaši kako bi se mogla hvaliti s njima, kako žele da su im djeca odlikaši kako ne bi upala u loše društvo te kako žele da su im djeca odlikaši, ali da se ne trebaju baš puno truditi oko ocjena. Da, hrvatski školski sustav je surov i ponekad se pitam za koga je napravljen. Taj sustav generira iskrivljenu sliku vrijednosti u kojoj se sve gleda kroz przmu ocjena. Međutim poučena vlastitim iskustvom vidim da kada moja velika šumska princeza nauči onda dobije 5, a kad ne nauči zasluženo dobije lošu ocjenu. I nitko osim nje same nije kriv za to. Voljela bih da nauči nešto iz tog iskustva, voljela bih da postane odgovorna za svoje postupke. Ali ako joj ja kažem da nije ona kriva i da joj je učitelj trebao dati višu ocjenu bez obzira što se ona nije potrudila i naučila, kakvu joj poruku šaljem. Poruku kojoj joj ne razvijam odgovornost prema radu, poruku kojoj joj kažem da je drugi kriv za njezin neuspjeh.
2. količina predrasuda izrečena na račun djece koja žive na nekoć rubnim dijelovima grada ili možda bolje reći ne atraktivnim kvartovima. U osnovi ljudi su puni predrasuda, međutim nekoga na ovaj način etiketirati kao problematičnog samo zato jer ne živi u “in” kvartu mi je ispod svake razine. To što netko živi u centru ili na periferiji ne smije biti mjerilo vrijednosti, kao što to ne smiju biti ni ocijene, marka tenisica ili škola koju pohađa ili posao koji radi, ali na žalost je.

O tempora, o mores.

_________________

*Dubrava je kvart u istočnom dijelu Zagreba. Ni samoj mi nije jasno zašto je ozloglašen, ali eto je. Srednja agronomska škola se nalazi u Dubrava.