Tužno je kada se više brinemo za nerođene nego za žive

adam-sherez-228579 unsplash.jpg
Izvor: Unsplash

Prije nekog vremena udruga ADOPTA – udruga za potporu posvajanju, je sudjelovala u javnoj raspravi vezano uz novi Zakon o porodiljskim naknadama. Zapravo ADOPTA od svog osnutka zagovara izjednačenje prava obitelji nastalih posvajanjem s pravima bioloških obitelji. Prilikom ove javne rasprave ADOPTA je konkretno tražila da posvojitelji imaju pravo na jednokratnu novčanu potporu za dijete i, što je još važnije i o čemu ću ovdje isključivo govoriti, tražili smo da se roditeljima koji posvoje dijete starije od 8 godina omogući rodiljni dopust u trajanju od godinu dana.

Jasno mi je da ako niste upućeni u problematiku posvajanja u RH vam nije jasno zašto ja ovo sada tu pišem, pa idem se vratiti malo unazad. Naime kada sud oduzme biološkim roditeljima roditeljsko pravo tada država postaje skrbnik tom djetetu. Kod djeteta su tada ostvareni preduvjeti za posvajanje. Međutim iz razno raznih razloga taj trenutak oduzimanja roditeljskih prava je dugotrajan i nisu rijetki slučajevi da djeca ili žive u disfunkcionalnim obiteljima pod nadzorom centra za socijalnu skrb ili da borave u sustavu (u domu za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi i/ili kod udomitelja) mnogo duže nego je potrebno. I tako se zna dogoditi da djeca dočekaju svoj 8. rođendan u sustavu. Premda su preduvjeti za posvajanje ostvareni, djeca koja imaju 8 godina su teže posvojiva. Ruku na srce većina posvojitelja bi željela posvojiti što mlađe dijete. Ipak ima posvojitelja koji su posvojili djecu koja su imala 8 i više godine.

Gdje je sada problem? Problem je u tome što kada par ili pojedinka posvoji dijete od 8 godina ili starije onda oni/ona imaju pravo na samo 6 mjeseci posvojteljskog dopusta. Sa strane gledano moglo bi se reći, a što će im/joj više, pa to dijete ne treba istu brigu i skrb kao i mala beba. Točno. Međutim što je dijete starije kada ulazi u posvojiteljsku obitelj to treba više vremena za prilagodbu na novonastaloj situaciji. Ono treba duže vremena da se poveže sa svojim roditeljima i da se među njima stvori privrženost. Ono treba mnogo više vremena da ponovno počne vjerovati odraslima. Jer ako je dijete bilo u sustavu koji ga je premještao s lijeva na desno, ako je dijete bilo zanemarivano i zlostavljano, ako djetetu nije pružena adekvatna pažnja naravno da dijete neće vjerovati odraslima i naravno da će mu trebati puno više vremena da prihvati da je ovo njegov dom zauvijek. Jednako tako drugoj strani treba vremena da se prilagodi, bez obzira na to što je to dijete  vrlo željeno, ono je ipak stranac.

Naš prijedlog je bio odbijen. Zapravo oba naša prijedloga su bila odbijena uz objašnjenje da nisu predmet  Nacrta prijedloga zakona. Ok, probali smo, nismo uspjeli probat ćemo sljedeći put. Ipak…

family-591579__340 pixabay
Izvor: Pixabay

Shvaćam da se mjerama povećanja naknada želi potaknuti natalitet. Međutim hoće li povećanje naknade povećati natalitet? Ja mislim da neće. Isto tako mislim da neće ni četrdeset dana molitve pred bolnicama smanjiti broj pobačaja. Pružanje podrške obiteljima, veći broj vrtića, razumijevanje okoline za majke (koje smiju reći da im je teško) i druge mjere koje su usmjerene na pomoć obiteljima bi po meni imale veći učinak. Jednako kao što država misli da ako podigne naknade da će povećati natalitet, vjerojatno misli da kada je dijete posvojeno  da  je problem riješen po principu “muko moja prijeđi na drugoga”. E kako je u krivu. Ako se posvojena obitelj ne poveže na pravi način, ako dijete ima problema sa uklapanjem u sredinu (da ne govorim o drugim problemima emocionalne prirode ili problemima nastalim rastom u nepoticajnoj i ne podržavajućoj okolini), da ako se roditeljima (posvojiteljima) ne pruži pravovaljana podrška, dijete bi opet moglo biti problem države. Ne, ne mislim da će ga posvojitelji vratiti, ali neriješene traume dovode do delikvencije. I zato bi bilo mnogo bolje da se država u istoj mjeri kao što se  brije za nerođene,  brine i pomaže onima koji su rođeni i koji su (bili) u državnoj skrbi, te koji su najranjiviji.  Jer tko želi imati još jedno dijete više imat će, a tko ne želi nikakva ga naknada neće natjerati na  to. A nama posvojiteljima svaki dan s našom djecom i stvaranje privrženosti i neke naše nove obiteljske povezanosti mnogo znači. I zato  je tih 6 zajedničkih mjeseci više jako presudno za izgradnju našeg odnosa.

DSC07680
Izvor: Dunja PhotoArt
Advertisements

4 thoughts on “Tužno je kada se više brinemo za nerođene nego za žive

  1. Zaista mi je drago što na ovoj planeti postoje ljudi poput tebe koje svojim postupcima i načinom razmišljanja mijenjaju stvari na bolje, čime čine ovaj svijet ljepšim mjestom za život. Nadam se da će sljedeći puta vaš prijedlog proći, podržavam u potpunosti! Još uvijek nemam niti posvojenu niti biološku djecu, ali smatram da je ovo o čemu pišeš neizmjerno važno i nadam se da će i našim zakonodavcima to postati jasno! >3

    Liked by 2 people

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s