“Život je igra prolaznosti”

smrt
Izvor: Pixabay

Prošli tjedan je bio prepun iznenađenja.  I onih ružnih i tužni i onih gorko slatkih.

Onaj ružni i tužni je da je umro moj srednjoškolski kolega.

Onaj gorko slatki je da je meni jedna draga osoba otišla iznenada i na duže vrijeme čak preko Atlantika.

Dvoje ljudi je u jednom tjednu otišlo iz mog života. Ruku na srce s mojim kolegom iz srednje škole sam se zadnji puta vidjela na proslavi 20 godina mature prije skoro četiri godine, a prije toga onoga dana kada smo maturirali. Ali njegova me smrt potresla. Vjerujem zato što smo ipak formativne godine proveli zajedno, u istom razredu. S druge strane i zato što mi je bio generacija. Kada sam rekla mami da je umro ona je u svom klasičnom racionalnom stilu rekla „Da, draga život je konačna kategorija i tek kada ljudi oko tebe počnu odlaziti to shvatiš.“ Mudro zar ne? Opet teško mi je u njegovom slučaju prihvatiti tu konačnost jer se izravno dotiče i mene.

Pogodio me i odlazak moje drage Suzi. Makar je taj odlazak daleko od konačnog. Ipak. Više neću moći navratit kod nje u antikvarijat i popiti s njom kavu. Nećemo se moći  ispričati o tome što ona piše i o svim novostima na hrvatskoj književnoj sceni, onako uzduž i poprijeko. Ma znam da s njom nisam dosegla konačnost i da ona ide negdje gdje će joj biti prekrasno prvenstveno ide s nekim koga istinski voli. Ali Amerika nije baš tu iza ugla.

Ova dva odlaska su me baš dobro uzdrmala. Dogodila su se u razmaku od dva dana i dala su mi mislit prvenstveno o nepredvidljivosti života. Razmišljajući o preranoj smrti mojeg kolege i spoznaji o konačnosti  još jednom sam zaključila kako je život j****o kratak . A Suzin odlazak preko Atlantika mi je potvrdilo kako ništa ne treba odgađati za drugi dan jer život ne čeka, on prolazi htjeli mi to ili ne.

zivot2
Izvor: Pixabay

I što sada napraviti? Ovakvi i slični događaji nas tjeraju da stavimo život u perspektivu, da ga preispitamo. Da se upitamo što stvarno želimo. Je li ovo gdje smo sada to ili želimo nešto više. Ja znam da sam se dan nakon sahrane probudila drugačija. Znam da mi je još jednom potvrđeno da nema garancije za ništa i da život istinski treba živjeti i proživjeti. Da treba pokušati uganjati te svoje snove, da treba učiniti nešto ludo i hrabro, biti sretan, ne pristajati na manje od onoga što nam doista pripada, ne raditi za tuđe snove. Jer kao što je rekla jedna moja poznanica na FB „ život je igra prolaznosti.“ I zato ga živimo, udahnimo punim plućima i krenimo hrabro naprijed jer zaista ne znamo što nam donosi sutra. Možda nešto stvarno genijalno i super.

zivot
Izvor:Pixabay
Advertisements

5 thoughts on ““Život je igra prolaznosti”

  1. Sad tek vidim da te Ivana nominirala, iako su pravila da ne ponavljamo nominacije, dijelim mišljenje s Ivanom, a moja nominacija tvog bloga je na mom blogu 🙂

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s