Četiri književna djela i memoarska proza o posvojenju

knjige-2

Nakon slikovnica, dolaze na red knjige koje obrađuju posvojenja, ovdje ću se isključivo osvrnuti na književna djela i memoare.

Posvojenje je popularna tema u književnim djelima, međutim kod nas nema  baš mnogo prevedenih knjiga koje se bave tom tematikom na način da je posvojenje okosnica priče.  Kada sam razmišljala kako se u književnosti (a i u filmovima) obrađuje tema posvojenja došla sam do zaključka da je to obično na jedan od sljedeća tri načina:

– priča žene koja je dala dijete na posvojenje pa ga traži

– dijete koje je bilo u teškoj životnoj situaciji ; siroče ili dijete iz disfunkcionalne  obitelji pa je na kraju posvojeno

– potraga djeteta za svojim identitetom ili biološkom obitelji

Najrjeđe se u književnosti obrađuje tema odnosa posvojitelja i posvojenog djeteta. Kod nas je ta tema prisutna tek u memoarskoj prozi.

U nastavku su knjige na temu posvojenja za malo stariju djecu i odrasle:

Književnost

paul

Paul je pun pogodak, Kirsten Boie, prevela Nataša Medved; SysPrint, Zagreb, 2009.

Ovo je priča o dječaku Paulu koji je posvojen. Osim što je posvojen on se od svojih roditelja  i okoline razliku je po boji kože. U školi ga djeca plaše kako će ga roditelji vratiti u dom, ako ne bude dobar. Međutim on se hrabro bori protiv takve vrste nasilja zbog toga što se osjeća zaštićeno u svojoj obitelji. Ova priča progovara o nekoliko pitanja vezanih za posvojenje; pitanjem među rasnog posvojenja, pitanjem različitosti; pitanjem pripadanja.

anne

Anne od Zelenih zabata, Lucy Maude Montgomery, preveo Darko Brdarić; V.B.Z., Zagreb, 1997.

Premda se autorica u knjizi ne bavi problematikom posvojenja, ovaj roman priča priču o Anni koja je posvojena. Ovo je prva knjiga u seriji koja prati Annino djetinjstvo i mladost. Uvrštena je ovdje zbog pozitivne slike o glavnoj junakinji. Zato što je ovo divna  i vesela priča o djevojčici koja izrasta u prekrasnu mladu ženu te zato što je Anina priča o posvojenju malo drugačija od uobičajenih. Naime nju su posvojili postariji brat i sestra.

bijelo-cigance

Bijelo ciganče, Vidoe Podgorec, preveo Borislav Pavlovski; Školska knjiga, Zagreb,  1989.

Ovo je roman koji sam čitala negdje tijekom osnovne škole ( to je bilo u kasnim 1980ima), ali je tako dobar da mi se duboko urezao u pamćenje. Priča je to o dječaku Taruno Mulon koji je postojao, ali nije mu se znalo ni mjesto ni godina rođenja. Rroditelji su mu nestali u vihoru rata,njega nalaze Romi uzimaju ga pod svoje i on raste s njima. Ova priča prvenstveno govori kako ljubav roditelja prema djetetu ne poznaje granice ni rasu. Veza između Taruna i njegovog tate Mulona je snažna i neraskidiva. Prekrasna, topla, ljudska priča, koju treba obavezno pročitati ako vam padne pod ruke.  Preporučam je i zbog toga što je diskurs posvojenja malo drugačiji nego inače; naime ovdje su Romi ti koji su posvojili bijelog dječaka.

kci

Kći čuvara uspomena, Kim Edwards;  Algoritam, Zagreb, 2008.

Ovaj roman također spada u malo drugačije priče o posvojenju. On je prvenstveno priča o obiteljskim tajnama te pokazuje kako tajne uništavaju obitelj. U središtu priče je liječnik David čija žena rađa blizance, zdravog dječaka i djevojčicu sa Downovim sindromom. David bez znanja svoje žene odlučuje smjestiti djevojčicu u ustanovu gdje je čeka sigurna smrt zbog nebrige.  Ženi kaže da je djevojčica umrla, a svoju medicinsku sestru Carol zamoli da dijete odvede u psihijatrijsku bolnicu. Međutim Carol to ne napravi već odluči djevojčicu odgajat kao da ju je ona rodila.  Osim što se roman bavi tajnama, bavi se i ljubavlju između posvojiteljice i posvojenog djeteta, ljubavlju koja nadilazi probleme koje sa sobom nosi poremećaj kao što je Downow sindrom.

Memoarska proza

Obje knjige koje navodim ovdje su za mene veoma posebne. Posebne su iz razloga što su ih napisale mame. Napisale su ih žene s čijim strepnjama, strahovima, nadanjima, tugama i radostima se mogu u potpunosti poistovjetiti. Mogu se poistovjetiti do te mjere da mi njihovo pisanje istovremeno donosi i radost i tugu i olakšanje i bol jer sve sam to i sama prošla i još uvijek prolazim. Radi se o dva djela memoarske proze koje su napisale sam posvojiteljice, a njihove priče su veoma emocionalne i protkane su neizmjernom ljubavlju prema njihovoj djeci.

kisna-djevojcica

Moja kišna djevojčica, Davina;  Profil knjiga, Zagreb, 2014.

Davinina knjiga je počela kao niz komentara na forumu Roda. Davina je žena koja živi u Njemačkoj, porijeklom je iz Bosne i upravo iz Bosne posvaja svoju Princezu. Međutim njena Princeza je posebna.  U knjizi je opisano odrastanje Princeze i svi izazovi s kojima su se Davina, Princeza i obitelj susretali.  Premda izazovi sa mojim pjegavim šumskim princezama nisu ni upola ovako veliki kao Davinini meni je ova knjiga davala nadu u trenucima kada bih potonula. Davala mi je nadu  da će jednoga dana sve doći na svoje. Davina pokazuje svu radost i izazove života i što je najvažnije tu ljubav i povezanost nas posvojitelja sa svojom djecom. (moj prikaz same knjige možete naći na   Čitaj me)

kula-od-kocaka

Kula od kocaka, Katarzyna Kotowska; Naklada MD, Zagreb, 2008. 

Katarzyna Kotowska je uz priču Jež napisala i memoarsko djelce Kula od kocaka. To je priča o tome kako je posvojila svoga sina te u njoj opisuje izazove s kojima se susretala tijekom i nakon posvojenja. Ovo je prekrasna, realistična i emocionalno vrlo nabijena knjiga. Kratka je i pisana je frgmentarno, ali je toliko snažan da nikako ne preporučam da je čitate u jednom dahu.

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s