S njima smo postali obitelj: Pitanja i izjave koje posvojitelji ne žele čuti

adoption

19.02. navršit će se 7 godina od kada su dvoje prekrasne djece došle u naš dom i naš do tada poprilično ustaljen život okrenule u potpunosti naglavačke. Kako se bliži obljetnica odlučila sam otvoriti temu posvajanje iz perspektive osobe koja je posvojila. Kada mediji pišu o posvajanju  najčešće teme su problem sustava i nesrazmjer broja djece u sustavu socijalne skrb (domovima) i broj parova i osoba koje hoće posvojiti, te pitanja poput zašto parovi ili pojedinci toliko dugo čekaju da posvoje dijete. Ovdje odgovore na ta pitanja nećete naći, ali ćete moći pročitati nešto o tome s čime se posvojitelji susreću nakon što iz uloge posvajatelja pređu u ulogu roditelja. Moći ćete pročitati koliko je naše roditeljstvo isto, a koliko različito od biološkog roditeljstva. Za početak ćete moći pročitati što ja (a vjerujem i drugi posvojitelji) nikako ne želim čuti kada nekome kažem da sam posvojila.

Dakle ne želim čuti sljedeća dva pitanja:

  1. A zašto ste se odlučili posvojiti?

Je li itko ikada pitao biološke roditelje: “A zašto ste odlučili roditi?”  Posvajanja je bilo i uvijek će biti. Međutim, rijetko je paru ili pojedincu prvi izbor posvojenjem postati roditelj. Osobno znam veoma malo parova koji nakon što su saznali da će morati posegnuti za medicinski potpomognutom oplodnjom preskočili to i odmah predali papire za obradu u najbliži centar za socijalnu skrb. Odlučiti se na posvojenje nije lako i sama odluka nikada ne dolazi odjednom. Nije se nitko iz posvojiteljske zajednice (barem koliko ja znam) jednog dana probudio i rekao eto idem ja posvojiti. Iza te odluke stoji određena doza promišljanja te protok vremena tijekom kojeg je ona sazrijevala. A zašto ne želim čuti ovo pitanje i zašto ga smatram neumjesnim? Jer kada me netko pita „A zašto ste se odlučili posvojiti?„ on ili ona nesvjesno zadire jako duboko u moju intimu. I ne samo u intimu nego i u stvari koje ga se na kraju krajeva ne tiču.

  1. A gdje su im pravi roditelji?

Ni sama ne znam koliko puta sam čula ovo pitanje ili jednu od njegovih, meni najdražih, inačica „A gdje su im pravi roditelji“? Moj odgovor je uvijek bio i bit će „Gledate ih.“  Nakon tog odgovora osoba koja pita nerijetko ostaje zatečena i počinje se nešto izvlačiti. Dakle što je ili tko je pravi roditelj. Za mene su to osobe koje se brine o djetetu i vole ga do neba i natrag. To su osobe koje ga vode zubaru kada ga boli zub, koje mu na kraju dana daju poljubac, koje mu mijenjaju pelene, snižavaju temperature, vesele se svim njegovim veseljima i tuguju sve njegove tuge. To su osobe koje grizu nokte dok gledaju njegova natjecanja i uživaju u njegovim predstavama te pucaju od ponosa kada dijete osvoji zlato u gimnastici. To su osobe koje petogodišnjaka uče razlikovati boje i koje mu čitaju priče za laku noć. To su osobe koje vjeruju da će to dijete doseći zvijezde, a ako neće onda će ih oni skinuti s neba za njega. Moj suprug i ja smo to, mi vjerujemo u našu djecu, bez obzira što im je početak bio loš i što i sada 7 godina poslije još uvijek nadoknađujemo neke stvari. I eto zato si uzimam pravo da kažem da smo im mi pravi roditelji.

A niti sljedeće dvije izjave:

  1. „Joj vi ste tako humani i plemeniti“

Ja bih prije rekla ludi, ali nikad ama baš nikad (što god vi mislili) sebe nisam i neću smatrati plemenitom niti humanom. Da sam željela biti humana i/ili plemenita osnovala bi sklonište za životinje u kojem se iste ne ubijaju, ne bih posvojila dijete, tj. dvoje. Na posvojenje gledam kao na način ostvarivanja vlastite želje za roditeljstvom, kao alternativni put ka cilju da postanem roditelj. Plemenitost i humanost ostavljam ljudima koji rade s bolesnima u hospicijima, onima koji liječe gubavce. Nas posvojitelje smatram hrabrima, a mislim da nam je to i više nego dovoljno.

      2. „I ja sam oduvijek željela posvojiti, ali eto dobili smo svoje.“

Imam dvostruki problem s ovom izjavom. Dakle budući da sam pristojno odgojena i ne volim ulaziti u nepotrebne sukobe nikada do sada nisam nekome tko mi je ovo rekao odgovorila (a možda sam trebala): „A što nisi, što te sprječava da to napraviš, ako treba dat ću ti sve informacije kako.“ Vidite u posvojiteljskoj zajednici postoje obitelji koje istovremeno imaju djecu koju su dobili posvojenjem i rođenjem, stoga ako netko uz svoju biološku želi posvojiti nitko ga ne sprječava da preda zahtjev za posvojenjem i proširi svoju obitelj  na ovaj način. A sada drugi dio rečenice:“…ali eto dobili smo svoje“. Svoje? A što dijete koje biste posvojili nebi bilo vaše? Moja djeca, čija  majka sam postala posvojenjem su moja. Ona nisu ni susjedova, ni poštarova, ni od tete iz dućana, nego moja i zakonski i u srcu. U svim njihovim dokumentima piše da sam im ja majka, a moj suprug otac. Dakle djeca su posvojenjem postala zakonski naša, a ljubav  je samo dodatno pojačala tu prekrasnu i čarobnu vezu između nas.

Svjesna sam da većina ljudi koja mi je ovo rekla to učinila iz neznanja i nepromišljenosti, međutim mene su ta pitanja i izjave svaki puta barem malo pecnule. I zato sljedeći put kada vam netko kaže da je posvojio, nemojte ga pitati ni zašto, nemojte ga pitati o „pravim“ roditeljima njegove djece, nemojte ga hvaliti ili govoriti kako ste i vi to htjeli, ali eto. Već ili nemojte reći ništa ili ga, ako vas to iskreno zanima, zamolite da vam ispriča svoju priču. Većina nas će to rado učiniti.

Advertisements

14 thoughts on “S njima smo postali obitelj: Pitanja i izjave koje posvojitelji ne žele čuti

      1. Bilo je to davno, ali eto, ona ne može roditi, a nisu joj dopustili jer je njen otac imao problema s alkoholom i nasiljem (s kojim nije bila u nikakvom kontaktu godinama, otkako je otišla od doma).

        Like

  1. Moj muž i ja smo u postupku posvojenja, i jedva čekamo da pronađemo put do našeg/naših anđela koji nas negdje već čekaju!❤
    Prekrasna priča, koja nam daje snagu da samo idemo tim putem i nikada ne odustanemo, usprkos svim preprekama sa svih strana!

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s