Naučene lekcije – moj hod kroz 2016. godinu

enjoy1

Preko nekoliko puta tijekom ove godine sam na društvenim mrežama izrekla kako mi je 2016. godina bila ružna i teška. Nerijetko sam imala osjećaj da sam zapela u jednu ogromnu blatnu ljepljivu i masnu kaljužu iz koje sam pokušavala iskoračiti, a da mi to tako teško ide, te da je i najmanji korak borba.  Zapravo prije neki dan nakon jednog relativno uspješnog raščišćavanja stvari u životu napravila sam retrospektivu 2016. godine. Tada sam shvatila da je sve još počelo 2015. kada me osoba za koju sam mislila da je na dobrom putu da mi postane prijateljica počela vršiti indirektnu agresiju nad mnom, uz određenu dozu pakosti. Znate ono kada se osobi obraćate, a imate dojam da pričate sa jednom povećom santom leda, a vi nemate pojma što se dogodilo i zašto se vaš odnos promijenio preko noći. Da, taj postupak me pogodio, a ja nisam bila dovoljno hrabra da pitam što se zbiva ili sam možda intuitivno shvaćala da to naprosto nema smisla i da je to izgubljena bitka. Kako god da bilo, otišla sam (ponekad mi se čini da to najbolje radim), ali da nisam nikada ne bih došla na mjesto gdje sam sada. Ono što je uslijedilo je bio totalni raspad moje slike o sebi kao sposobne osobe. Zaredao mi se niz grešaka, niz neuspjeha, niz gluposti na mjestu gdje je u pitanju moja egzistencija. Ali nekako paralelno sa neuspjesima i greškama počela sam otkrivati i preispitivati sebe. Na onim poljima koja su mi važna počele su se malo pomalo događati lijepe stvari. Na kraju krajeva i sama činjenica da  sam otvorila ovaj blog i da ga pišem je dio te lijepe priče.

I tako se dogodilo i ono gore spomenuto raščišćavanje, gdje mi se jedna osoba ispričala zbog nekih stvari koje je napravila. Bilo je jako lijepo čuti „oprosti“ od nekog od koga sam se to najmanje nadala. Bila sam sretna zbog toga i sve do danas imala sam ideju prosipati neke naučene lekcije po cyberspace-u ( koje su dobre, međutim ima i boljih). E danas se opet javio u meni onaj stari nemir koji mi onako potiho šapće da ostavim stvari koje nisu važne, da se usmjerim na ono što volim i želim, da ne prihvaćam lažnu sigurnost i privremena rješenja. Nakon što sam se isplakala na školskoj božićnoj priredbi moje kćeri (jer izbor pjesama je bio fantastičan. Osim toga mislim da učiteljica iz glazbenog obožava Johna Lennona) shvatila sam da sam koje su to najvažnije  lekcije koje sam naučila hodajući kroz ljepljivo blato tijekom ove 2016. godine:

  1. Nikada nemoj odustati od svojih snova
  2. Teži tome da radiš ono u čemu uživaš
  3. Ne bježi od sebe

i zadnje

  1. Opusti se i uživaj u malim stvarima

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s